„Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobijanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih preduzeća i ključnih industrijskih preduzeća skine koja milijarda “, kaže Štiglic
Džozef Štiglic, profesor ekonomije na američkom uniferzitetu Stenford, bivši savjetnik Billa Klintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj otkriva kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u tajnim dokumentima planiraju i izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicionim zemljama koje „pomažu“.
Perfidno smišljeni scenario je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira privredno i kadrovsko stanje svake države koja zatraži finansijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipski program koji sadrži četiri obavezna koraka, piše Štiglic za Obzerver.
Tekst je objavljen u januaru, ali aktuelan je kao stalno upozorenje svim državama, koje bi, po Štiglicu, mogle postati žrtve MMF-a.
"Prvo što vlada zemlje-žrtve treba da sprovede bez odgađanja je privatizacija, a posebno velikih javnih i ključnih industrijskih preduzeća koja čine kičmu privrede. Umjesto da se argumentovano protive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih preduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao da je riječ o privrednom imperativu. Da bi ućutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj.
„Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobijanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih preduzeća i ključnih industrijskih preduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina miliona dolara“, kaže Štiglic.
Liberalizacija
Nakon kampanjski sprovedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogućuje investicionom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje.
Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom „krug vrućeg novca“. Novac ili, tačnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne rezerve mogu „presušiti“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80 % kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala.
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Štiglic„Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“, kaže Štiglic, prenosi hrsvijet.net.
Astronomske kamatne stope, naravno, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sistemski razaraju industrijsku proizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.
Tržišne cijene
MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treći korak – takozvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga.
Četvrti korak
Zemlja-žrtva doslovice bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred prverednim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
Štiglica u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj najviše zabrinjavaju dvije b stvari:
1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokratiju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.
2. Da nisu uspješni!
Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Štiglic: „Bocvana!“ „Odlučno su rekli menadžerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!
Izvor: http://www.vijesti.me/vijesti/znate-li-sta-kaze-profesor-stiglic-mmf-u-clanak-64723